| Tekst: | Arsen Dedic - Razgovor sa konobarom
Vracam se ko svake noci, svrsilo se sve po
starom.
jos me ceka zadnje pice, i razgovor s konobarom,
i razgovor s konobarom.
On
te price ne razumije, nista ne zna o samoci.
Ne stizu ga moje rijeci, smijesi mi se, ili toci,
smijesi mi se, ili toci.
I tako on me pusta da do jutra monologe svoje vodim,
a on
je samo dobar barmen, i ja sam pijani gospodin.
Govorim mu kako zivim, uzbudljivo, ludo,
sretno.
Zar da kazem da te nema, i da sam sam kao pseto,
i da sam sam kao
pseto.
Pored nas je jedna dama, dok ja pricam, njoj se spava.
Pozelim da ode k meni,
al' to nista ne rjesava,
al' to nista ne rjesava.
I tako on me pusta da do jutra
monologe svoje vodim,
a on je samo dobar barmen, i ja sam pijani gospodin.
Vracam se,
ko svake noci, svrsilo se sve po starom.
I jos me ceka zadnje pice, i razgovor s
konobarom,
i razgovor s konobarom.
|
