| Tekst: | Oliver Dragojevic - Vagabundo
Kao brod sto trazi luku
duo vec na svoju
ruku
moje srce svijetom luta
i svi oni sto me znaju
kratko u mom srcu traju
kao
svetlo pokraj puta
Nek tajne slutim plime
brod se valja i ja s njime
premda
vrijeme mrezu plete
cini mi se jos sam dijete
i ne zalim ni za cime
Vagabundo,
vagabundo
skitaj dalje srce ludo
Vagabundo, vagabundo
nek jos traje vrijeme
burno!
Skitaj dalje do kraja dok nosi te dah
isti zivot nas spaja i vjetar i
prah
Vagabundo, vagabundo
samo skitaj srce ludo
Vagabundo, vagabundo
Vagabundo,
vagabundo
zivot sto u meni kuca
pun je nekog cudnog sunca
pun je neba pun je
ptica
nek me baca nek me lomi
nek me vara al nek zvoni
glasom svojih tajnih
zica
I zar moze da nas mijenja
sjaj u oku onih zena
[to se muti i sto ode
kao
magla iznad vode
jer dok trepnes vec ga nema
|
