| Tekst: | Zivot je more
Zivot je more, pucina crna,
Po kojoj tonu mnogi sto brode.
Nije mi
srce plasljiva srna,
Ja se ne bojim velike vode.
Gone me vali, nose me
struje,
Oseka srece, a tuge plima;
Siba me nebo bicem oluja,
al' jos se ne dam i jos me
ima.
U jutra rana, plase me senke minulih dana
Secanja mutna, kao u lazi, kao u
snu.
Ipak se borim, ipak se nadam,
Sve manje letim, sve vise padam,
I sve su jace ruke
sto me vuku dnu.
Mozda ce zena svilenog bedra,
Koja me zove, i pruza ruke,
Uliti
vetar u moja jedra,
Do nove zene, do nove luke.
|
