| Tekst: | Bosko Beuk Recke na papiru
Kad bilo je vrijeme da zenim se
Ne htjedoh bijese
lijepe sve
Bilo je lijpo ljubiti svaku
U parku na klui u sokaku
Al sad ni jedna ne zeli
me
Govorila mi majka proci ce vrijeme
Ni jedna nece za tebe poc
Sada je lijepo sine
moj
Al` tvoje vrijeme brzo ce proc
I ostat ces zauvijek sam
Ne vrije di plakati
Zivot ide mimo nas
Cudni su putevi
Zasto sada kukati
Kratko sve je trajalo
Al`
bilo lijepo je
Ne mozemo mijenjati
Zivot ima pravila
I mi smo dio njih
Moramo
pogledati
Istinu pred ogladalo
I sebi priznati
RECKE NA PAPIRU UVIJEK SU
PRIJALE
MNOGE CURICE NAM SE SMIJALE
NE SHVATIH DA TAKO MLADOST PROLAZI
LIJEPO KRATKO
TRAJE PA ODLAZI
Vjerovo nisam a kako bi
Kad htjele su mnoge da ljube me
Kad htjele
su da maze me
I svaka htjela me za sebe
Da bio sam lijep i mlad
Sada u neke
godine
Iz mladosti kada slazem mozaik
Mislih da bijah najpametniji
A sada shvatam bio
sam laik
Sta sam zasluzio vraca se
Sto bilo bilo je
Nema vise povratka
Odrasti
konacno
Sve one godine
Neka negdje ostanu
U sjecanju
Ne mozemo mijenjati...
|
