| Tekst: | Radost prvog zita
Eto, s jeseni nam je stiglo i prvo zito.
A nije s proljecem k'o sto
to neki tvde, nije.
Jer ko drugome jamu kopa ne cini proljece,
I da vam kazem, nikad ga nece
ciniti, nikad.
A zito nama treba, da narod ima hljeba.
Ili k'o sto je to divno jedan nas
pjesnik rekao,
('Aj zivio)
Sta se zuti na beskrajnom polju,
Ako te tko bude
pit'o
Ponosno mu odgovori-- To je nase zito.
Jer mi buducnost ne zacrtavamo
planovima,
Nego brazdama traktora.
A, ako imas traktor, vrati kombajn.
A ne k'o neki
koji imaju i traktor, i kombajn,
I onaj, onaj, onaj, cirkulator,
A jos imaju vremena da se
bave _
_
A, jel' tako? Pa jasno je, ja mislim da jeste.
I zato sto mozemo pozeliti?
Mozemo pozeliti da nam rodi zito.
I nek' nam rodi zito i iduce godine.
I nek' uvijek rodi
zito.
Hvala.
|
